Finansije i Osiguranje - Hrvatska

Odgovor na niz obveznica: Kamatne stope i po 3,6%

U međuvremenu je Europska središnja banka na ovomjesečnom sastanku Upravnog vijeća spustila ključne kamatne stope za 0,25 postotnih bodova, pri čemu je ona na bankovne depozite kod središnje banke spuštena sa 4 na 3,75%.

Kako se o početku spuštanja kamatnih stopa govori prilično dugo, i kamatne stope u ugovaranju bankovnih oročenja posljednjih mjeseci postepeno se ponovno smanjuju. No, dok se, zbirno tj. sektorski gledano, kamate na kratkoročno vezanu štednju polako odmiču od maksimalnih zabilježenih razina krajem prošle i početkom ove godine, neke banke još se ne odlučuju na to.

Primjerice, Addiko banka nedavno je i podigla kamatnu ljestvicu kojom očito nastoji privući nove klijente. Na rok oročenja od tri do 12 mjeseci za sredstva koja ranije (na 31. svibnja) nisu bila u toj banci, Addiko trenutačno nudi kamatnu stopu od čak 3,6%.

To je trenutno najviša kamata na tržištu, barem kad je riječ o općim uvjetima za štednju građana (neovisno o iznosu, tj. ne računajući kamatne uvjete za velike iznose koji se ne definiraju kroz opće uvjete). A premda za postojeće depozite u Addiku ugovaranje kratkoročnih oročenja nosi nešto nižih 3,2% kamate, i u tom dijelu ponude banka je trenutačno među onima koje prednjače visinom kamatnih stopa.

Usmjerili 4 milijarde eura

Kad je riječ o ponudi za priljev nove štednje, osim što je tih 3,6% danas osjetno više nego što kroz standardnu ponudu mahom nude druge banke, tolika kamatna stopa tek je malo niža od prinosa na posljednje izdanje trezoraca (3,75% godišnje na tromjesečne i 3,65% na jednogodišnje), a zasigurno će biti konkurentna i prinosu koji bi moglo nositi predstojeće izdanje tzv. narodne obveznice.

Doduše, kamate na depozite su oporezive (dohoci od njih oporezuju se po 12%), pa 3,6% na kraju ispadne oko 3,3%, ali ako je suditi prema trenutnim kretanjima tržišnih prinosa, to bi ugrubo mogla biti i kamata na skoro izdanje nove obveznice, tj. kraće od dvije predviđene tranše.

U prvim najavama tog izdanja kojim u Ministarstvu financija planiraju refinancirati dospijevajuću obvezu otplate 1,4 milijardi eura duga iz 2013., ali i pokriti dio za ovu godinu projiciranog proračunskog deificita, ministar Marko Primorac nagovijestio je da će se ići na dvije tranše različite ročnosti.

Pritom bi građanima ponajprije bilo namijenjeno kraće dospijeće – vjerojatno na tri godine, dok bi se prema velikim, institucionalnim investitorima išlo s ponudom 10-godišnje obveznice. Kad su posrijedi mali ulagatelji, taj plan znači da će se testirati njihova spremnost da svoje ulaganje vežu na godinu dana dulji rok negoli u slučaju prve narodne obveznice (dvogodišnje), iz lanjskog ožujka.

Ako je suditi prema ročnoj strukturi depozita građana u bankama, danas je manje od četvrtine oročene štednje stanovništva (ili 2,4 od 10,7 milijardi eura) ugovoreno na rokove dulje od dvije godine.

Usto, premda su kroz četiri dosadašnja “narodna” izdanja državnog duga građani u obveznice i trezorce usmjerili oko 4 milijarde eura (u posljednji trezorac reinvestiran je dio od oko 220 milijuna eura isplaćenih građanima po dospijeću prethodnog tromjesečnog TZ-a), broj građana koji su otvoreni za alternativne oblike konzervativnih ulaganja i dalje se zapravo mjeri desecima tisuća.

Jer, od oko 150 tisuća uloga građana u dosadašnja četiri državna izdanja dobar dio zasigurno ih je sudjelovao i prilikom izdanja obveznice i trezoraca. U svakom slučaju, i stanje bankovnih depozita pokazuje da je većina građana ipak “vjerna” bankama, neovisno o tome što razlika između prinosa na državni dug i kamata na bankovna oročenja (posebice tijekom 2023., kad su se banke većim dijelom još držale više-manje nultih kamata na depozite) svakako nije bila zanemariva.

Kako su u međuvremenu banke podizale kamate na oročenja, sad je i mamac u vidu većeg prinosa na državni dug ipak manji nego prije. Utoliko će biti zanimljivo vidjeti kakav će odaziv građana polučiti predstojeća obveznica. S obzirom na trenutačne tržišne prinose na postojeće obveznice koje dospijevaju za tri godine i koje bi trebale biti svojevrsni benchmark za tranšu te ročnosti, kamata će zacijelo biti niža od one na prvu obveznicu i trezorce.

Moguća i veća zarada

Drugim riječima, mogla bi biti otprilike kolika je i npr. Addikova kamata na novu štednju umanjena za pripadajući porez na kamate (oko 3,3%). Većini građana nevičnih ulaganjima na tržištu kapitala štednja je jednostavno bliskija i relativno malo ih u kontekstu fiksnih prinosa na obveznice kalkulira s budućim kretanjima kamatnih stopa na tržištu.

Ukratko, rjeđi su oni koji će se upuštati u računice da npr. 3+ posto godišnje kamate po obveznici znači toliku kamatu i ako za godinu ili dvije tržišne kamate padnu, pa i na nova kratkoročna oročenja u bankama ne budu više npr. 2,2% koliko su u prosjeku iznosile u travnju, već možda ponovno i manje od 1%.

Kako bilo, razvoj financijske pismenosti je proces i svako novo državno izdanje koje uključuje participaciju građana trebao bi biti korak u tom smjeru. S vremenom će se zasigurno povećavati i krug građana investitora koji će u sagledavanju ulaganja u obveznice računati i s tim da se njima može trgovati i prije njihova dospijeća.

Burzovne cijene obveznica jesu podložne tržišnim oscilacijama i stanju na financijskim tržištima, ali ni to nije nužno samo određeni rizik, jer u slučaju pada tržišnih prinosa, odnosno rasta cijena obveznica, moguća je i zarada veća od one slijedom originalnog kamatnog kupona.